KNJIŽEVNE VEČERI,  PROMOCIJE KNJIGA

“Bihorske sumnje i KazivArt” promovisani u Plavu

Žene – spisateljice za svako poštovanje

U ljetnjoj bašči Centra za kulturu “Husein Bašić” u Plavu, 28. juna, odražana je promocija zbornika priča “Bihorske sumnje” i prvog broja časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme “Kazivart”. O ovim vrijednim izdanjima nevladine organizacije Centar za kulturu Bihor govorile su profesorice i književnici: Senada Đešević, Braho Adrović, Ljerka Petković, Rebeka Čilović i urednik časopisa, Mirsad Rastoder. Promocija je održana u inspirativnom ambijentu koji je upotpunjen skulpturama i umjetničkim slikama postavljenim u bašti plavskog Centra za kulturu. Tokom promocije, sa publikom je ostvarena neposrednost koja izaziva riječ više, a organizatori szu zahvalni direktoru plavskog Centra za kulturu, Vladimiru Kneževiću i njegovim saradnicima, kao i Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, koji je podržao realizaciju ovog projekta Centra za kulturu Bihor.

Kvalitetan doprinos multikulturalizmu

Podsjećajući da ime i veliko djelo Huseina Bašića, čije ime nosi Centar za kulturu u Plavu, obavezuje svakog kulturnog poslenika da, svojim činjenjem, podržava ideju kvalitetnog doprinosa kulturi i kulturnoj baštini, Mirsad Rastoder je kazao da je upravo to cilj Festivala priče “Zavičajne staze”.
– Slijedeći književnu magiju Ćamila Sijarića, Huseina Bašića, Mihaila Lalića, Ismeta Rebronje i drugih stvaraoca koji su pisali ne samo za čitaoce iz naše avllije nago i ljubitelje pisane riječi širom svijeta, mi već dvanaest ljeta prizivamo poznate umjetnike i podstičemo talente da svojim djelima oplemene našu svakodnevicu i prostor Bihora, kao realni i imaginarni prostor, kazao je Rastoder. Uporno smo istarajavali u tom smjeru i i danas se možemo pohvaliti Bihorskim sumnjama i Kazivartom, ali i nizom drugih knjiga koje smo objavili. Sve to je bilo moguće jer su nas podržali pisci i drugi umjetnici iz skoro svih opština u Crnoj Gori, a posebno iz regiona i dijaspore. Na ovogodišnji konkurs za priču inspirisanu Bihorom prispjelo je 65 šifriranih rukopisa, saopštio je Rastoder. On ističe da je Festival “inspirator susretanja različitosti i kvalitetan doprinos njegovanju živućeg multikulturalizma. Poštujemo svoje -bošnjačke autore i podjednako se radujemo umjetnicima iz drugih sredina i kultura. Uvažavamo poznate i one koje smo podstakli da pišu, stvaraju, a nije ih malo. To se vidi i u prvom broju “KazivArta”, objašnjava urednik Festivala Zavičajne staze i časopisa KazivArt, ističući da je taj časopis umjetnost priča ili priča o umjetnosti. Kako je naveo, u ukupno 104 stranice, uvršeteno je sedam analitičkih tekstova, dva intervjua, dva eseja o “ženskom pisanju” i Avdu Međedoviću, 11 poetskih inicijacija-portreta, dva izbora iz proze , devet prikaza kulturnih događaja bitnih za bošnjački narod i sve poštovaoce kulture. Osim toga, kako dodaje, predstvaljeno je pet umjetnika likovnog stvaralaštva, ali i objavljena analitička hronika značajnih kulturnih događaja 2018.godine.

“Bihorske sumnje”- Spona između želja i stvarnosti
Govoreći o Festivalu priče Zavičajne staze i zborniku priča, profesorica Ljerka Petković je kazala da “govoreći o „Bihorskim sumnjama“, mi u stvari govorimo o književnosti i umjetnosti našeg doba” .
– U vremenu kada imamo sve više ljudi koji pišu, a može se reći sve manje kvaliteta, kada se na svakom koraku pojavljuju zbornici, zbirke, antologije, koje svako prema svom nahođenju i ukusu može da napravi i objavi, zbornici priča koji svake godine prate „Zavičajne staze“ predstavljaju mjesto na kojem bi svako ko drži do svog spisateljskog ugleda poželio da se nađe. I to je, čini mi se, onaj prvi motiv koji je mene, a vjerujem i ostale učesnike ovog konkursa, rukovodio u odluci da učestvujemo na njemu. Druga veoma značajna činjenica jeste to da je svaki od ovih zbornika, bar koliko sam ja mogla da zaključim iz kontakta sa brojnim ljudima, nešto što se sa nestrpljenjem očekuje, i o čemu često imamo i povratne informacije i utiske čitalaca. Dakle, i to je potvrda kvaliteta i ove knjige, Bihorske sumnje, kazala je Ljerka Petković
– Priče koje su se našle u ovogodišnjem zborniku, tematski i stilski različite, sastavljene kao dijelovi mozaika, daju jednu širu sliku života i svojim univerzalnim porukama prevazilaze lokalnu, usku određenost pojma zavičaj. Jeste ovdje Bihor taj zavičaj, to mjesto na koje nas staze ovog konkursa dovode, ali Bihor je ovdje više od toga – spona između želja i stvarnosti, sna i jave, sumnje i slutnje, života i smrti… I to potvrđuju 32 priče koje se nalaze ovdje, od kojih jedan dio ima autentičan, dijalekatski jezički izraz, a drugima odsustvo takvog jezika uopšte nije smetalo da do čitaoca prenesu svoje poruke i da budu dio Bihora, kao svog zavičaja. I Bihora, kao kraja u koji su dobrodošli, i „bihorskih staza“ kao puteva popločanih najboljim namjerama. U tome je draž ovih dešavanja čiji sam dio posljednjih godina, i čija energija me prosto poziva da im se iznova vraćam.
Dakle, govoreći o „Bihorskim sumnjama“, mi u stvari govorimo o književnosti i umjetnosti našeg doba. O umjetnosti koja natkriljuje različitosti i stvara jedan novi svijet, kao što je to činila u svim vremenima, i o književnosti za koju se danas često tvrdi da je marginalizovana zbog recepcije koju joj otežavaju brojni brzi, glasni i vizuelno privlačniji savremani mediji. Međutim, priče koje su ušle u ovaj zbornik, i sve one koje smo nakon prethodnih „Zavičajnih staza“ čitali, okupljaju nas iz godine u godinu, slobodno mogu reći, u sve većem broju. Tako su „Bihorske sumnje“ pobijedile sve sumnje u opstanak „lijepe riječi“ i sve malodušne tvrdnje da književnost gubi onaj prvobitni plamen koji treba da obasja životne istine i baci na njih jedno novo svjetlo ljudskog dostojanstva.
– Kao jedna od nagrađenih, tek tada sam shvatila da sam imala sreću da moja priča bude primijećena između toliko uspjelih slika različitih sudbina, likova i događaja, i da bude shvaćena kao dio neprestane borbe za stvarenje boljeg i srećnijeg života. A to nam, uostalom, i „Bihorske sumnje“ poručuju, zaključila je profesorica Petković.

Žene – spisateljice za svako poštovanje

Festival priče “Zavičajne staze – Bihor 2018, sa svim svojim sadražajima, nedvosmisleno je potvrdio ocjenu da je ova manifestacija već od samog starta (2008. godine) poprimila regionalni karakter i značaj. Pored niza drugih kulturnih sadržaja koji prate Festival i pored toga što se svake godine dodjeljuju po tri vrijedne nagrade za najbolje rukopise koji pristignu na konkurs za kratku priču, za mene je, čini mi se, najznačajnije to što se poslije svakog Festivala, kao njegova kruna objavljuje i knjiga nagrađenih i odabranih priča, kazao je književnik Braho Adrović.
U knjizi Bihorske sumnje, objavljene su priče trideset i dva pisaca među kojima se posebno izdvajaju priče Safeta Sijarića, Saladina Dina Burdževića, Ulvije Mušovića, Dina Lotinca, Senadije Hadrović, Blagoja Vujisića, Remzije Hajdarpašića, Faiza Softića, Edina Bajramovića, Mirsade Bibić Šabotić, Šemsudina Hadrovića, Agima Ljajica i, da dalje ne nabrajam, već da naglasim da su na prošlogodišnjem Festivalu prvu nagradu ravnopravno podijelili Rebeka Čilovič i Ulvija Mušović, druga nagrada je dodijeljena Saladinu Dinu Burdžoviću i treća Ljerki Petković, dok je specijalna nagrada za autentičnost pripovjedanja za priču Igbal i brez igbal dodjejena Safetu Sijariću, piscu čuvenog romana Rod i dom.
Adrović je naglasio značaj Festivala, jer je već iznjedrio nekoliko veoma darovitih pisaca, od kojih su se neki po prvi put ohrabrili da nešto napišu i objave.
-U tom pogledu, kao poseban fenomen, želim da izdvojim pojavu na desetine veoma darovitih žena- spisateljki, kako sa područja Bihora, tako i bližeg i daljeg okruženja, od kojih je njih desetaknagrađivano, što je svojevrstan kuriozitet i činjenica vrijedna svake pažnje i poštovanja.Tako smo, zahvaljujući knjigama, poput ove koju večeras promovišemo, bili u prilici da čitamo veoma zanimljive priče Nade Bukilić, Senadije Babić Hadrović, Refadije Pepe Abdić, Mirsade Šabotić, Svetlane Sekulić, Misere Suljić Sijarić, Mirvete Islamović i mnogih drugih.
Kao što ste mogli čuti, dvije priče, čije su autorke Ljerka Petković i Rebeka Čilović, su s pravom nagrađene, a priča Senade Đešević “Ajšino čevre” nije nagrađena, ali se po kvalitetima može, bez ikakve sumnje, svrstati u red najboljih priča u ovoj knjizi.
Senada Đečević u priči “Ajšino čevre”, manirom vrsnog pripovjedača problematizovala je pojavu udaje djevojaka od strane njenih roditelja, bez konsultacije njihove volje i želje. Fabula je naoko jednostavna, ali dramatika koju nose dva ženska lika- dvije djevojke koje se udaju, je više nego upečatljiva tako da imate utisak da se radnja odvija pred vašim očima.
Ljerka Petković je dobitnica treće nagrade za priču “Zeleno,volim te zeleno”. Ona u toj priči, na veoma moderan stilogeni način otkriva tajnu porodične drame kroz prvi i neočekivani susret nane i njenog unuka , koji je rođen iz djevojačkog “grijeha”. Čitav jedan život, čitava jedna velika ljudska drama ostavljene trudne djvojke koja se odigrala u Bihoru, a mogla se odigrati i u bilo kom drugom dijelu svijeta. Upravo po toj osobenosti, ova priča u sebi sadrži i notu univerzalnosti.
Rebeka Čilović je podijelila prvu nagradu za priču “Rane” u kojoj je naslikana neobična sudbina djevojčice koja od rođenja nije mogla da se kreće i koju otac pokušava da izliječi zapisima kod hodža, odlascima kod manastira i slično, i ne pomišljaući da je vodi kod ljekara. Poslije bezuspješnih pokušaja izlečenja, on donosi surovu odluku i djevojku drži stalno zatočenu i izolovanu od svijeta.
Da su u Bihorskim sumnjama objavljene samo ove tri priče, bez pretjerivanja bi se moglo reći da bi i samo one bile dovljan razlog i opravdanje i za postojanje Festivala “Zavičajne staze” i za objavljivanje ove knjige, zaključio je Braho Adrović.

Umjetnošću protiv učmalosti i stereotipa
Senada Đešević, profesorica maternjeg jezika i književnosti, smatra da su knjige i Festival Zavičajne staze primjer kako se umjetnošću boriti protiv učmalosti i stereotipa.
– Zbirku priča „Bihorske sumnje“, sačinjavaju, ukupno, trideset dvije priče, različitog sadržaja i tematskog sklopa, od kojih mnoge sadrže čvrstu fabulu, koja sadrži uzročno-posljedični tok, u kojem iz jedne situacije proizilazi nova situacija, sa jasno uočljivom porukom.
Svi autori u zbirci, stvaraju književne likove na osnovu građe koju njedri sam život. Misaoni sloj priča zrači iz dijaloga, naracije, događaja i postupaka aktera. Prikazani svijet u kojem ljudi obitavaju uhvaćen je očima samih stvaraoca. Slikanjem neobičnih, svakodnevnih i nerijetko, retrospektivnih tokova, dalo je upečatljivu sliku vremena koje opisuju, događaja i samih junaka.
U vajanju likova, u oblikovanju situacija, u vođenju i komponovanju samih priča, autori su ostvarili visoke umjetničke domete, te se mogu naći na skali sa poznatim proznim stvaraocima ,za poštovanje i čitanje, kazala je Đešević.

Promociju u Plavu organizovali su NVO Centar za kulturu “Bihor” i JU Centar za kulturu “Husein Bašić”.

E.Pašić

[ngg src=”galleries” ids=”6″ display=”basic_thumbnail”]