AFAN LATIĆ: Borimo se za ono što treba da govori o nama

“Zapad nam se čudi kako to da razumijemo istok, a istok nam se čudi kako to da razumijemo zapad. Naravno, ovo posmatram sa aspekta tradicije, historije, jer smo kao narod na ovim prostorima, bez obzira na nedaće i pogrome na koje smo nailazili, uspjeli da sačuvamo esenciju onoga što nas sve, bez obzira na vjersku ili nacionalnu odrednicu, čini ljudima, čini čovjekom.”

                                  **

Pod naslovom Kultura razumijevanja i Veče nagradjenih pisaca (u Petnjici, 20.avgusta) održana je kulturna manifestacija na kojoj su nastupili pjesnici i pisci priča inspirisanih Bihorom-zavičajem. Stručni žiri u sastavu: Nada Bukilić,(PG) Enes Halilović (NP)i Mehmed Pargan(TZ)- odlučio je – Priča „Gost“, autorke Dragane Erjavšek iz Nikšića, dobila je prvu nagradu na ovogodišnjem, 15. izdanju festivala priče „Zavičajne staze“. Nagrađene su i priče „Gluho doba“ Mirze Pinjića (Tuzla)i „Hamal“ Safeta Sijarića( Sarajevo). Specijalnu nagradu za autentičnost pripovijedanja dobio je Afan Latić iz Podgorice za priču „Dova“.

– Dova je efektna, jezički bogata i motivski snažna pripovijest. Izranjajući iz dubljeg smisla vjere i vjerovanja i rastući ka svojoj završnici, postaje ubjedljiv odsjaj legendi, anegdota i predanja bihorskog kraja, tj. filozofije opstanka njegovog naroda.

Kompozicija priče slijedi pripovijedačku umješnost i tradiciju Bošnjaka, a jezik adekvatno integrisan sa svim bihorskim kovanicama i mistikom, učvršćuje njenu autentičnost u književnom smislu.

Glavni lik, mula Meljko, karakterisan je vješto, bez pretjerivanja bilo koje vrste, i čini se lako, što je, opet, zasebna vrijednost priče. Mula je i mrzovoljan i samoživ, svjestan svojih ali i brojnih mana ljudi oko sebe, nimalo sentimentalan i vrlo predan onome u šta vjeruje i Onom u kojeg vjeruje, te to i usmjerava sva njegova činjenja. Dosljedan sebi i vjeri, kao da je znao za šta služi njegov život i njegovo znanje, mula se u datom trenutku samožrtvuje za dobrobit tog istog naroda čije je mane tako dobro poznavao. Znajući, dakle, da će on sam stradati, svojim primjerom pokazuje šta je sveto i u šta treba da budu uprte oči svakog insana pod svodom nebeskim. Tj. i oči i srca.

Samožrtvovanje je stari i univerzalni motiv mnogih književnih tvorevina, jer sobom donosi važnu i snažnu etičku poruku. Uostalom, estetika bez etike, i obratno, ne bi imale podjednaku snagu. U ovoj priči i estetsko i etičko su vješto uravnoteženi i ukomponovani u lijep književni tekst.

I mada je pisac završio svoju pripovijest opisom stradanja glavnog lika, on poentira mulinim riječima: “Žao mi ovolikog iluma. Kuća i onako nije bila moja…”

Ovakav stav, i mula Meljka i samog pisca, postaje, u stvari, univerzalan poruka Čovjeku –  zapisano je u obrazloženju Žirija.                                                

A šta je čovjek nego riječ

(Afan Latić – besjeda povodom nagrade)

Poštovani predsjedniče Opštine sa svojim saradnicima, cijenjeni članovi žirija, uvaženi kulturni radnici upućujem vam srdačan selam i želim dobro večer. 

U ontološkom smislu, nama je naređeno da tragamo za riječju. Ali ne bilo kakvom, nego se usuđujem kazati lijepom, ako ne i najljepšom. Zato što sva znanja nisu korisna i ne koriste. Drugačije kazano: neophodno je da se čuvamo i sačuvamo ružnih riječi, ružnog govora, ružnih informacija, saznanja; sebi samima smo svjedoci, ako smo iskreni prema sebi, da nas takvo “znanje” nerijetko odvede krivim stazama na kojima ne nalazimo ništa osim ono što nam duše tišti.

Svakim danom sam sve svjesniji važnosti riječi i njihovog ubojitog ili pak odmjerenog i blagog efekta. Bog nam je kao vrhunski kreator podario toliko jezika i toliko riječi. Ljudska obaveza je da traga, odabira i koristi riječi iz tog nepresušnog izvora denotativnih i konotativnih značenja. Kao pred ljudima, koji se predajemo književnoj kreaciji, stoji veliki emanet ili obaveza, a to je da iz zlatne riznice rječnika biramo riječi koje će voditi ka dobrom, lijepom i korisnom…

Postojati kao narod znači imati jezik, tradiciju, historiju, kulturu, širiti i unaprjeđivati bogatstvo duha i nasljeđa, približavati ih i povezivati s kulturama ostalih naroda na istom području, i time doprinositi ljepoti, raznolikosti i ravnopravnosti društva kao cjeline. To povezivanje odigrava se, između ostaloga, kroz kontinuirano otkrivanje onoga što se smatra „skrivenim“. Kada je riječ o orijentalnoj kulturi, na području Crne Gore ima, i za šta se nadamo da će u narednom periodu, kroz temeljniji pristup i istraživački rad, tek pokazati i prenijeti svoju istinsku i izvornu suštinu.

Za istoriju kažu da je učiteljica života. Samo se pri tome zaboravlja da ima dobrih i loših učitelja.” (Veselin Masleša) Ova rečenica je možda i potvrda onoga što često volim kazati da smo mi narod kojem se mnogi čude: Zapad nam se čudi kako to da razumijemo istok, a istok nam se čudi kako to da razumijemo zapad. Naravno, ovo posmatram sa aspekta tradicije, historije, jer smo kao narod na ovim prostorima, bez obzira na nedaće i pogrome na koje smo nailazili, uspjeli da sačuvamo esenciju onoga što nas sve, bez obzira na vjersku ili nacionalnu odrednicu, čini ljudima, čini čovjekom. A šta je čovjek nego riječ. Ali ne bilo kakva riječ, nego ona najljepša koja je ponikla iz prvog glagola objavljenog čovječanstvu: uči, u ime Onoga Koji Stvara! Neko će se našaliti i reći kako smo pametniji i od jednih i drugih. Naravno, sve ovo treba posmatrati kao neprocjenjivo duhovno blago koje, se pred sve jačim zamasima komercijalizacije i globalizacije, a pod parolom očuvanja kulturnog identita počelo rasipati, što nikako ne smijemo dopustiti kako sebi samima, kako zbog nas samih, tako i zbog onih koji ostaju nakon nas.  Sama činjenica da se možemo služiti sa dva različita pisma, ćirilicom i latinicom, čini mi se da još više ide u prilog gorekazanom.

Naša misija bi se mogla definisati i ovako: borimo se za ono što treba da govori o nama kakvi jesmo, a ne povoditi se za ljudima koji nam nameću ono što nijesmo.” Jer, novac, zaista, može da “podigne” ljude u višu društvenu sferu, ali definitivno ih ne može učiniti kulturnijim i sofisticiranijim. To je bogatstvo i emanet koje samo odabrani mogu nositi. A Vi ste, kroz vaše prisustvo večeras, pokazali i dokazali da pripadate toj vrsti ljudi.

Hvala Vama, i hvala svima  još jednom!