Tribina: Jezička tradicija Bošnjaka

U okviru IX Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2018, u Petnjici organizivana tribina „Jezička tradicija Bošnjaka“

Kroz jezik se očitava nacionalna i lična svijest

Jezička tradicija Bošnjaka ima duboke korijene zapretane u alhamijado književnosti, epici i književnom stvaralaštvu brojnih pisaca 20. vijeka, što je polazište za obrazovnu i opštedruštvenu reformaciju jezika kao ključne odrednice identiteta savkog naroda, saopšteno je na edukativnoj tribini u Petnjici, na kojoj su govorili profesori i književnici Jahja Ferhatović, Amela Lukač Zoranić, Almasa Župljanin, Hodo Katal , Faiz Softić i drugi.
**
U procesu reformacije i razvoja bosanskog jezika i identiteta Bošnjaka jako je važna uloga književnosti i stvaralaca sa prostora Bihora, poručio je Doc.dr Jahija Ferhatović, podsjećajući da je veliki broj dobrih pisaca bošnjačke književnosti upravo sa tog prostora.
Ferhatović je u Petnjici govorio na edukativno-promotivnoj tribini Jezička tradicija Bošnjaka koju organizuje NVO Centar za kulturu-Bihor u okviru Festivala priče Zavičajne staze 2018 – koja, ove godine, nosi naziv: Umjetnost je sumnjiva.
U punoj sali Centra za kulturu u Petnjici gosti su naglasili značaj jezika i književnosti za nacionalnu svijest jednog naroda, ističući doprinos književnika sa prostora Bihora i Sandžaka za bosanski jezik i književnost.
„Mi smo prošli kroz proces jezičke identifikacije, utemeljenja, onda raslojavanja, ali i negacije. Sad iznova prolazimo kroz nešto što se može nazvati reformacija jezika. U tom procesu najzaslužniji su književnici, pisci i književni tekst. U svemu tome, najviše prednjače i najzaslužniji su lljudi iz ovog bihorskog kraja zato što i po kvalitetu i po kvantitetu najveći broj naših pisaca upravo dolazi iz Bihora”, objasnio je Ferhatović.
„Važno je napomenuti koliko u suštini jezička pripadnost može da odredi jedan književni prostor i vrijeme i bude temelj ili okosnica identeta jednog naroda. Ovaj prostor Bihora još od starijih vremena, a posebno od druge polovine 20.vijeka dominantan je u književnosti. Prostor Bihora je prepoznat kao poseban prostor i tema od druge polovine 20.vijeka u cjelokupnoj jugoslovenskoj književnost, posebno od pojave Ćamila Sijarića kada se počinje prepoznavati Bihor kao prostor književnog izvorišta“, rekao je Ferhatović.
„Da bismo očuvali identitet, neophodno je da sačuvamo jezik“, naglasio je Ferhatović podvlačeći da je za to potrebna i institucionalna pomoć.
– Ćamil Sijarić je jedan od rijetkih pisaca koji su imali svoj jasan stil pisanja koji se jako lako prepoznaje i danas među piscima. Kroz Sijarićevo pisanje, posebno zbog jezika koji koristi, a manje zbog događaja koje pominje, kako je naveo, odražava se bihorski, odnosno sandžačko-bošnjački jezički prostor i identitet.
Kako je kazao Ferhatović, u književnosti se korijeni tog jezika mogu pratiti i do perioda prije Ćamila Sijarića. U tom kontekstu, kako je objasnio, važna je usmena epska tradicija.
„Najznačajniji predstavnik Bošnaka u epskoj tradiciji sa ovih prostora svakako je Avdo Međedović“, naveo je Ferhatović, pojašnjavajući da je njegova epika značajan, nepresušan rudnik jezika.
On je za očuvanje identiteta Bošnjaka kroz književnost naveo i veliki značaj alhamijado pjesnika, poput Bihorca Ibrahima Biočaka.
Ferhatović je naglasio jezik bošnjačkih iseljenika u Turskoj kao svjedočanstvo o jeziku i vremenu. Takozvani muhadžiri su, kako je objasnio, „okamenili jezik koji su ponijeli odavde“, pa se i kroz to vidi autentični jezik Bošnjaka.
Podsjetivši da Univerzitet u Novom Pazaru ima dobru saradnju sa Fakultetom za crnogorski jezik i književnost – Ferhatović je pohvalio odnos Crne Gore kao države prema identitetu i jeziku Bošnjaka, navodeći da za reafirmaciju i razvoj bosanskog jezika na širem prostoru, u regionu, nedostaje adekvatna institucionalna podrška iz središta matice Naroda (BiH) kao i aktivnija uloga svih u društvu da se jezik bošnjaka prepozna optimalnije.
Prof. dr Amela Lukač Zoranić koja je govorila o duhu bosanskog jezika u ženskom pismu u Sandžaku, naglasila je važnost komunikacione i estetske funkcije jezika, kao i razvoja kolektivne svijesti. Ona smatra da se kroz jezik najkompleksnije očitava nacionalna i lična svijest, jer je “jezik najvažniji dio identifikacije i samoidentifikacije jednog naroda“.
Lukač-Zoranić je opisala jezik kao kontuniarani dijalog, jer, kako kaže, jedan od velikana ovih prostora Ćamil Sijarić “i dalje razgovara sa nama kroz svoja djela“. Ona je govorila stihove i ukazala na značaj stvaralaštva pjesnikinja sa prostora Bihora i Sandžaka, poput Nadije Rebronja, Ajše Bahović, Hankuše Hamzagić, Dine Murić, Bisere Boškailo, Rebeke Čilović i drugih.
Profesorica Almasa Župljanin posvetila je pažnju jeziku bihorskih pisaca, naglašavajući značaj jezik za identitet jednog naroda, navodeći da su u djela bošnjačke književnosti vješto utkani identitet i tradicijia. Bošnjački pisci su, kako je navela, izvrsni poznavaoci jezika i prostora na kome žive, pa su i čuvari jednog naroda i vremena.
Upravo je autentičan jezik, sa dijalektizmima sredine kojoj pripadaju kao i gramatičkim greškama specifičnim za to mjesto karakteristika pisanja bošnjačkih pisaca. To je, kako je objasnila, doprinijelo uspješnom oslikavanju likova, vremena i prostora, a uspješnost bošnjačkih pisaca u pisanju dijaloga proizilazi iz takve upotrebe jezika, naracije, očaravajućeg pripovijedanja.
Među zajedničke karakteristike bošnjačkih stvaralaca spadaju i pojava tuđine i žala za domovinom, kao i činjenica da oni nikada ili jako rijetko koriste vulgarizme u svom pisanju.
Profesor Hodo Katal naveo je da su pisci poput Ćamila Sijarića, Huseina Bašića, Meše Selimovića velikani bošnjačke književnosti, ali da je epski pjevač Avdo Međedović „bošnjački Homer“ koji je “pjesmom sazidao identitet bošnjačkog naroda“.
Cilj tribine bio je otvaranje dijaloga o jezičkoj i književnoj tradiciji Bošnjaka u Crnoj Gori, koji bi trebalo da dovede do sistematičnijeg i edukativno djelotvornijeg proučavanja i afirmisanja te tradicije ali i savremene upotrebe tog jezičkog blaga, kroz edukativni procec u obrazovanju, medijima i opštoj govornoj praksi.
Besjede uvaženih profesora inicirale su dijalog sa posjetiocima a književnik Faiz Softić je pored ostalog pohvalio organizatore.
„Čestitam organizatorima na odabranoj temi za tribinu, čestitam svim učesnicima jer se vidi da su se istinski spremili za ovaj nastup i ovdje se čulo mnogo toga što razbija predrasude o jeziku pa kako god da ga neko zove, ali bih dopunio uvaženu profesoricu Lukač koja je rekla da je za očuvanje jezika i njegove ljepote potrebno čitati i razgovarati. Ja bih rekao da je pored toga vrlo bitno i razmšljati, jer – čitati a ne razmišljati opasno je isto kao i razmišljati a ne čitati. Jedno bez drugog je apsolutno bespredmetno”, kazao je Softić.
Tribinu održanu u okrilju IX Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2018 uspješno su moderirali Ervin Duraković i Mirsad Rastoder. Urednik programa Festivala, Rastoder se zahvalio profesorima sa Internacionalnog univerziteta za nesebičnu podršku „Zavičajnim stazama“ koje već jedanajestu godinu slijede ideje i otvaraju teme od dugoročnog značaja za podsticaj stvaralaštvu ali i regionalno upoznavanje i zbližavaanje.
– Odavno je poznato da Bošnjaci imaju značajno, zasluženo mjesto u multikulturnom biću Crne Gore i u tom kontekstu pravo i obavezu da uz podršku kompetentnih sagovornika, institucija i prijatelja, znatno ozbiljnije njeguju svoj jezički identitet, kazao je Rastoder. Tribini su prisustvovali predstavnici Bošnjačkog vijeća u CG, profesorei, mladi književnici i drugi građani.

Press odbor
NVO Centar za kulturu Bihor
IX Festival priče Zavičajne staze Bihor 2018
UMJETNOST JE SUMNJIVA