Ogledalo društvenog i kulturnog trenutka

Povodom promocije Art Kazivara i Bihorskih sumnji u Rožajama

Ogledalo društvenog i kulturnog trenutka

Ljerka Petković

Spriječena sam porodičnim obavezama da prisustvujem  promociji dva, rekla bih, reperezentativna projekta koja odslikavaju ne samo nas koji smo na bilo koji način učestvovali u njihovom nastanku, nego, i gledano u širem kontekstu, dva zapisa  u kojima se ogleda  jedan društveni i kulturni trenutak koji zavređuje pažnju javnosti, jer predstvaljaju  pokušaj da se pobijedi sve ono što sputava umjetnost da bude dostupna što većem broju ljudi.

Sa posebnim pijetetom sam u dvije prethodne godine bila učesnik Festivala priče „Zavičajne  staze“. Kao jedna  od nagrađenih na prošlogodišnjem konkursu imala sam čast da budem dio završne večeri ove manifestacije koja svake godine okuplja značajan broj autora iz regiona, što festivalu daje visok nivo kvaliteta, a samim tim je i zadovoljstvo zbog dobijene nagrade veće. Ono što svemu dodaje još jednu posebnu dimenziju kada su u pitanju „Zavičajne staze“, jeste činjenica da se svake godine, nakon svega, štampa zbirka priča, u kojoj se predstavljaju učesnici i njihova djela. I to je trajan dokument, potvrda da smo bili, pisali, dali svoj, makar i mali, doprinos očuvanju tradicije i kulture ovog kraja. To je onaj trag kojem svi težimo, u želji da pobijedimo prolaznost i osvijetlimo tamne staze zaborava, koji je najveći neprijatelj ljudske egzistencije. I večeras, kad se predstavljaju „Bihorske sumnje“, zbirka u kojoj se nalazi i moja priča „Zeleno, volim te zeleno“, ja sam ponosna što sam dio  energije koju su pokrenuli entuzijasti koji, uprkos simboličnom nazivu ovog izdanja, ne ostavljaju prostor za sumnju da će „Zavičajne staze“ trajati i dalje, i da će nas ponovo okupljati, jer u čovjekovoj prirodi je da se tamo gdje se osjeća dobrodošlo, prijatno i uvaženo, ponovo vraća.

A onda, nakon svega, uslijedilo je prijatno iznenađenje u obliku časopisa za kulturu, umjetnost i društvene teme, KAZIVAR(t), kao logičan nastavak svih bihorskih dešavanja, kao mjesto okupljanja svih prijatelja i dobrodošlih istomišljenika, kada je kultura u pitanju. U vremenu elektronskih medija i brzog protoka informacija, držati u ruci jedan, formalno i sadržajno, kvalitetan časopis, predstavlja pravu blagodet i čitalački izazov. A prvi broj KAZIVARA nudi obilje tema, autora, djela, informacija koje podstiču misli, otvaraju prozore duhovnih spoznaja, daju inspiraciju… I, konačno, prkose sloganu prošlogodišnjih „Staza“ koji je tvrdio da je „umjetnost sumnjiva“, što je u suštini tačno kada je posmatramo kroz prizmu neprihvatanja i nerazumijevanja umjetnika. Ali, umjetnost kroz ova dva izdanja živi, traje i treperi, postajući bogatstvo koje nema cijenu.

Žao mi je što večeras nisam sa vama, ali sam sigurna da će bihorske staze i ovog puta doći do svog cilja – do čitalaca u čijem svijetu ono što je napisano nastavlja da živi.

[ngg src=”galleries” ids=”1″ display=”basic_thumbnail”]