Promovisana knjiga Bihorski memento

U produkciji NVO Centar za kulturu Bihor – Petnjica, nedavno je štampana zbirka odabranih priča sa prošlogodišnjeg festivala “Zavičajne staze” pod naslovom “Bihorski memenento”. Knjiga sadrži odabrane priče 23 autora iz Crne Gore, regiona i dijaspore. Objavljena je

u okviru programa “KazivArt i Festival Zavičajne staze”koji je podržan od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava.

Na promociji, u KICu “Budo Tomović”, 26. juna 2023.govorili su : Nada Bukilić, Bogić Rakočević, Suljo Mustafić, Selma Rastoder Skenderović i narator Jasmin Ličina.

“Sve priče zastrupljene u knjizi Bihorski memento, svojim sadržajem svjedoče o našem trajanju, i svaka od njih će vremenom naći svog vjernog čitaoca. U tome je čar i vrijednost pisane riječi” – zapisao je rcenzent Safet Hadrović Vrbički, a profesor jezika i književnosti Suljo Mustafić osvrno se na značaj festivala koji inspiriše.

Mustafić: Bihor- književna inspiracija, jezički majdan i društvena obaveza

Pokretanjem  festivala „Zavičajne staze“, otpočela je nova epoha –  književnog  predstavljanja Bihora. Ono nikad,  zapravo,  nije ni prestalo jer je Bihor,  prostorno, simbolički i tematski, odvajkada prisutan u književnosti. Nova epoha domamila je samo nove neimare  koji,  opčinjeni Bihorom ,  svojim  graditeljskim  darom, stvaraju  literarne zidanice, već više od jednog desetljeća.

Bihorski memento naslonjen je na onih prethodnih deset knjiga, ali i na one  druge nebrojene-  napisane ili samo ispričane, u tim krajevima –  u kojima se vazda ljepše pričalo,  nego što se živjelo. U  predjelima, u kojima je uvijek  i svega oskudijevalo, jedino je bilo nepresušno vrelo narodne vedrine, bistrine i zdravlja. Dakle, taj kraj, kako bi Ćamil rekako – „gorovit i lomovit“,  uvijek podstiče na nove umjetničke avanture koje se kao izazov nude stvaralačkom duhu.  Zato toliko energije i snage  u ovim pričama, toliko zanosnih  boja na literarnim platnima, toliko šara na ćilimima, bilo da su naslikani ili izatkani tu u Bihoru ili negdje drugdje, noseći inspiraciju zavičajem i njegovim bojama i  mirisima.

Prevashodnii značaj ovog zbornika upravo je to što  je u njemu sabrano nešto više od dvadeset priča koje pripadaju različitim stilskim  i jezičkim postupcima. Čak moglo bi se kazati da je poetika autora gotovo svake od ovih priča autentična, samonikla, a opet nekako poznata, jer se  kroz priču, kroz junake i događaje,  ogleda i bihorski i svaki naš zavičaj- a svaki je podjednako lijep i inspirativan. Od narodnog kazivanja, preko realističnog i modernog  pripovijedanja, pa sve do postomodernističkih djelića ogledala i pripovijedačkog lavirinta, priče se čitaju u jednom dahu, otkrivajući da je svijet književnosti zapravo svijet u kome živimo, da je pročitano, kako bi Borhes kazao,  suštinskije od doživljenog , a da književnost predstavlja suštinu i smisao postojanja.  Zato nam ovaj književni Bihor izgleda još življe i bliskije, jer u njemu vidimo oživljeno mnogo  o sebi – što  smo  negdje  zaboravili, a čemu bi se rado vratili .

Druga dimenzija koju želim naglasiti jeste jezički ambijent u kome prebiva Bihorski memento. Zanimljive su pitoreskne dijalekatske vinjete, specifični bihorski idiom, živopisne leksika koja čuva odbljeske dubokih starina- ilirske, slovenske, albanske, osmanlijske, orijentalne … To su zapravo biseri, okamine, koje u svojim sandžačkim varijetetima, imaju  osobita živopisna značenja, i zrače svojom semantikom. Dodamo li one majstorski izvedene prečice ka smislu, shvatamo da je zapravo jezik –  kuća u kome stanuje sve što je značajno za Bihor, kao i za bošnjački narod koji ga odvajkada naseljeva, podjednako dijeleći  ovaj prostor sa svojim komšijama i drugim narodima.

I ako prethodne dvije dimenzije nekako idu prirodno same od sebe, ova treća dimenzija na koju posebno želim ukazati, upravo je pokrenuta izlaskom na svijetlo dana ovog Zbornika. Tu misiju nose njegovi pokretači. Svjesni su, dakako, od početka, da osim književne čarolije Zbornika,  njegov značaj za ovaj kraj, u kome je sve manje naroda, mladih pogotovo,   treba biti i da se istakne i podstakne misao o Bihoru. Da se njegovom prisutnošću u literaturi i kulturi uopšte, održava aktuelnim i njegov društveni status kao regije u koju se sve rjeđe dolazi i malo ulaže. Da se zavodljivoj opčinjenosti riječju, kojom se mami čitalac,  pridoda i briga o njegovoj budućnosti kao društvena obaveza.

U konačnom, da  shvatimo da je naš zadatak misliti  o Bihoru,  ne samo kao  o književnoj inspiraciji ili etno parku, već  o realnom prostoru u kome ljudi žele živjeti jednako pristojno kao i u svim drugim regijama naše Crne Gore.

Suljo Mustafić,
profesor književnosti, predsjednik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori