Enver Muratović: Tamo gdje nema kulture, iluzorno je očekivati prisustvo razumijevanja

U organizaciji nevladinog udruženja, Centar za kulturu Bihor, u Petnjici (20.avgusta 2022.) održana je poetska regata pod naslovom, Kultura razumijevanja – primjeri iz stvaralačkog iskustva, na kojoj su govorili pjesnici i pjesnikinje; Enver Muratović, iz Rožaja, Kristina Babić iz Berana, Božidar Proročić sa Cetinja i Rebeka Čilović iz Petnjice. Oni su problematizovali značaj teme Kultura razumijevanja i navodeći primjere iz stvaralačkog iskustva, stihovima i pripovijedanjem, naglasili, da kultura oblikuje identitet svakog pojedinca, naroda i svake sredine, i čini naše biće sposobnim i kreativnim da njegujući sopstvenu tradiciju lakše razumije drugo i drugačije.

Enver Muratović (Rožaje 1978.) pjesnik koji je objaio šest zbirki poezije  i zastupljen respektabilnim zbornicima i antologijama  smatra da je  Kultura RAZLIČIT-ISTOSTI jedina prihvatljiva kao model života na trusnim terenima naše domovine.

–  Naziv ove Poetske regate, kojoj prisustvujem zajedno sa dragim i uvaženim osobama, Kristinom Babić i Božidarom Proročićem, u najmanju ruku bi mogao biti naslov jedne cijele studije, što znači da je kultura razumijevanja itekako inspirativna i interesantna tema. Posebno interesantna u vremenu i na prostoru gdje živimo, u našoj Crnoj Gori.
Često biva da, zbog nepoznavanja jedni drugih, nemamo razumijevanja za stav drugačiji od našega, za ubjeđenje koje se kosi sa našim ubjeđenjem, zatrovani stavom da svako treba misliti baš kao i mi što mislimo! Ova zabluda, toliko prisutna na našim prostorima, odličan je materijal za profitiranje u samo jednoj oblasti: politici. Maheri politikanstva održavaju svoj opstanak gurajući mase u mržnju, a ona sama gura ka svemu najgorem!
Naše neznanje i nemoć poimanja drugačijeg kao sasvim mogućeg, dovodi do situacije u kojoj zavladaju predrasude i stereotipi o ljudima oko nas. Ubjeđenje da sam samo Ja na ispravnom, automatski isključuje drugoga i drugačijeg. Tim isključenjem mi, ustvari, isključujemo i sebe, nesvjesni samoće u kojoj vlada nemjerljiva nepodnošljivost istosti. Otuda je jezička kovanica RAZLIČIT-ISTOSTI jedina prihvatljiva kao model života na trusnim terenima naše domovine.

Smatram da su upravo ovakve manifestacije, kao što je Festival priče Zavičajne staze, koji se već 15 godina održava ovdje, u Bihoru, u Petnjici, odlična prilika da pokažemo da se razumijemo, a čim se razumijemo znači da posjedujemo i samu kulturu.
Tamo gdje nema kulture, iluzorno je očekivati prisustvo razumijevanja. I obrnuto: tamo gdje nema razumijevanja, nećemo naići ni na osnovne elemente kulture!
Samo prihvatanjem drugoga kao sebi ravnoga možemo graditi budućnost zasnovanu na temeljima razumijevanja; tada će ta “građevina” postati i opstati, sve drugačije je osuđeno na rušenje. Sve drugačije je, čak, neprihvatljivo zdravom ljudskom razumu. Sve drugačije bi bilo bolest sa izvjesnim smrtnim ishodom!-upozorava Enver Muratović. Potkrepljujući svoje stavove On je  stihovima i primjerima ukazao na značaj razumijevanja.

***

GRANICA

Granica je nevidljiva linija oko koje se koljemo,

Svetinja u čije ime prosipamo
Krv i čuvamo je noću kao ženu;
Minska polja, za svaki slučaj, sadimo
Poput ratarâ. Granica je opsesija,
Noćna mora; oblike njene milujemo
Kroz dvoglede, niz nišane, kroz
Podmazane topovske cijevi…

Ni cvijeće ne raste, niti pečurke,
Niti je ptice seru – zbog svetosti njene!

Granica – to čudo na čudima,
Ta izvojevana zabluda bez mirisa
I ukusa; neopipljiva zaštita naša,
Sudbina neizbježna, usud
Da budemo bolji od onih Tamo
Sa druge strane; strast naša da njihove majke
Više puta zakukaju! Granice koje
Postaju naše vene, zatvaraju nas
U sebe same… Postajemo i mi
Te beskrajne praznine! I u nas gledaju
Kroz podmazane topovske cijevi, kroz dvoglede
I preko nišana oni otuda
Sa kojima nas veže ona ista
Zamišljena linija,
Granica.                    

 Enver Muratović

Enver Muratović, rođen je 1978. godine u Rožajama.Objavio zbirke poezije:SUNCE U ČAŠI (haiku), Rožaje 1997;UZMI I OSTATAK MENE, MRZ Pljevlja 1998;DRUGA OBALA, KOMOVI Andrijevica, 2001;NAOPAKO, Centar za kulturu Rožaje 2004;IZA MENE (izbor iz poezije), Centar za Kulturu Bihor, Petnjica, 2013. I DRVO ZA MOJ TABUT, Biblioteka Njegoš, Nikšić, 2021. Zastupljen je u antologijama i pregledima poezije i haiku poezije u regionu. Dio rukopisne zbirke DRVO ZA MOJ TABUT nagrađen je na 23. nikšićkim književnim susretima 2020.