Vratiti snagu riječi

Vratiti snagu riječi

 U okviru programa “Kultura različit-ist-osti” i festivala priče “Zavičajne staze”, u Petnjici 11.avgusta, održana je tribina sa poznatim knjževnicima, Safetom Hadrovićem – Vrbičkim i Mirašem Martinovićem. Pod naslovom “Kultura čitanja i pisanja” problematizovana su pitanja o čitalačkim kompetencijama danas, važnosti dijaloga među ljudima i značajnom uticaju digitalnih sadržaja na čitalačku kulturu.

Do odgovora na ta i slična pitanja, kako je rečeno, mogu nas dovesti – razmjena znanja, iskustava, češća komunikacija sa književnicima i njihovim djelima, a to vrlo uspješno njeguje festival „Zavičajne staze“u organizaciji NVO Centar za kulturu Bihor.

Treba vratiti snagu riječi

Književnik Safet Hadrović – Vrbički kaže da u vremenu poremećenih vrijednosti kakvo je ovo danas, treba biti hrabar, jak i istrajan da se čovjek veže za kulturu.

„ Pokušavamo da se bavimo dijalogom i kulturom jer je to jedan od najboljih i najplodnijih vidova međusobne komunikacije. Pratim to još od vremena Platona – da su dijalozi najbolji način upoznavanja. Zato sam večeras u Petnjici. Da prisustvujem dijalogu, da sa dragim kolegom Mirašem Martinovićem podržimo program petnaestog festivala priče “Zavičajne staze“ i segment pod sloganom „Kultura različitosti“.

Vrbički konstatuje da je danas sve manje dijaloga ali i povjerenja.

„ Ljudi se zatvarju u sebe i treba razbiti tu famu. Treba vratiti snagu riječi, snagu pjesme i kulture, da uđe u nas, da nam povrati život. Jer, što je više tehnike i tehnologije sve je manje kulture. To ne možemo prihvatiti kao zdravo za gotovo. Moramo se boriti da vratimo snagu riječi, vrijednost knjige! I prethodna vremena su imala iskušenja, ali ljudi su uspjeli da sačuvaju prave vrijednosti, i mi pokušavamo  da se izborimo za to. Najbolji način je da autor napiše dobro djelo koje u sebi ima život, krvotok, djelo koje zainteresuje čitaoce i javno mnjenje. Onda će imati i snagu trajanja. To je moje viđenje“ -kazao je Vrbički.

Pružimo ruke jedni drugima

 Poznati crnogorski književnik, Miraš Martinović, smatra da  tema festivala koji već deceniju i po njeguje bošnjačku ali i kulture drugih naroda, upravo tom simbiozom potvrđuje svoj značaj.

„U maloj Petnjici, u prostranom Bihoru, odvijaju se značajni programi. Dolaze značajna imena iz regiona i sve to prate publikacije. Ne ostaje, dakle, sve na razgovoru. Tako je i sa ovom, zanimljivom tribinom “Kultura čitanja i pisanja“. Duh tribine i susreta vrlo je važan u trenutku i vremenu velike podijeljenosti, velikih raskola koje doživljava Crna Gora. Preko tih provalija moraju se praviti mostovi. Moramo pružiti ruke jedni drugima i kroz dijalog naći zajednički put. Jer, dijaloga gotovo da nema. Ovo što svakodnevno slušamo samo su monolozi sile i moći. Intelektualci moraju da budu prisutniji na sceni. Intelektualac treba da se bori uvijek. On mora govoriti i kada drugi ćute ili kada galama zagluši sve. Dakle, u tom smislu treba djelovati. Stalno i iznova raditi, tako da i ovaj razgovor možemo smatrati našim pokušajem da se pridružimo nesebičnim pregaocima koji organizuju ovakve kulturne manifestacije, i za divno čudo istrajavaju sve ove godine. To znam iz iskustva jer sam već godinama na Bihorskim susretima, u različitim programima i prepoznajem kulturološki i društveni  značaj svega što se ovdje dešavalo i traje . Ovo je vrijeme privida i u njemu se baš sve ne vidi. No, ima neko ko vidi i prepoznaje prave vrijednosti, ono što traje i opstaje“ –konstatovao je Martinović.

A opstaje se tako što se djeluje. Jer, kulturni programi podstiču na dijalog i afirmišu čitateljske navike. Na tome je utemeljeno i ovogodišnje izdanje „Zavičajnih staza“. Cilj je da književni sadržaji budu prisutniji a njihova vrijednost vidljivija u savremenom društvu.

 U svom osvrtu na dijalog, kulturu čitanja i pisanja, pjesnikinja Rebeka Čilović, uviđa da je digitalizacija uzela danak. No i pored te činjenice, javnost mora da se potrudi da podrži autore, revitalizuje naviku čitanja i nepsrednog dijaloga sa istaknutim stvaraocima.

„Od njih očekujemo inpute kako da oživimo literaturu kao izazov, mada za nju ne postoji suštinska bojazan. Jer, literatura je opstajala toliko dugo i opstaće i dalje. Digitalizacija, internet i mediji čine i dobre stvari. Autori se lakše pronalaze i vjerujem da oni koji su zainteresovani da čitaju lakše dolaze do zanimljivog štiva. Nije više otežan put kao nekada. Bez obzira što je konzumerizam itekako prisutan mi se na sve načine moramo boriti za prave književne vrijednosti i kulturu uopšte“ – kazala je Čilović.

Susret domaćih i regionalnih književnika, njihovi razgovori na kulturološki bitne teme, sa primjerima iz stvaralačkog iskustva, upriličeni su u Petnjici sa ciljem da podstiču kreativnost i širenje kruga onih koji razumiju da je kultura jedino pravo obilježje svakog naroda i sredine. Na tome entuzijastički, već 15. godina, opstaje festival “Zavičajne staze”. Toliko izazivaju i teme inspirisane Bihorom-zavičajem i nagrade za festivalske priče. O njima svjedoči Urednik programa Mirsad Rastoder.

„Dobili smo i ove godine, zaista, set izuzetnih priča inspirisanih Bihorom tj. zavičajem i to sa raznih strana. To je ono što raduje. Jer, festival od samog početka gaji tu kulturu različit – istosti kako smo odredili moto za ovo ljeto. Htjeli smo da naglasimo da moramo njegovati ono što je naše i poštovati ono što je drugačije kako bismo jedni druge više poznavali i bogatili. Pokazalo se da je to izvor inspiracije stvaraocima iz regiona i dijaspore koji rado dolaze u Bihor. Vjerujemo da u Crnoj Gori ima dosta razumnih koji cijene vrijednost – bogatstvo različit-ist-osti kao izazov. Pritom, niko nikog ne treba da pokušava da prevede u svoju vodu već da svako pliva onako kako se osjeća najbolje u svojoj koži, svom nacionalnom biću, tradiciji i svom jeziku .. jer koliko god slični i irazličiti mi opet, u očima nekog stranca činimo jedno. Mi to poštujemo i kod priča. Nikome ne mijenjamo ni jezik ni pismo kako bi se vidjela upravo ta različitost. Priče dolaze sa raznih strana, od iskusnih i mlađih pisaca, i vrlo smo zadovoljni sa dvije nove knjige koje smo uz podršku Fonda za manjine nedavno štampali, a to su; „Bihorski dunja“ i „Odiseja Bihora”. One su krunisale komplet od deset zbornika priča inspirisanih zavičajme. Nadam se da ćemo uspjeti da objavimo i sljedeću knjigu jer su mnogi prepoznali  kulturološki značaj ove bihorske imaginacije.

Bihor je postao imaginarni zavičaj mnogim stvaraocima, onima koji su učestvovali u programima festivala ali i ljudima koji nikada nijesu dolazili samo osjećaju tu magiju koju je prvi posijao Ćamil Sijarić, potom i mnogi drugi koji pišu, slikaju ili pričaju i pronose slavu pisane riječi širom Evrope pa i svijeta“ – kazao je Rastoder.

Kultura i književnost imaju univerzalni jezik. Njime se pripovijeda za poku i razumijevanje među čitaocima među ljudima. Takve su priče inspirisane Bihorom koje stižu na festivalski konkurs ali i svi programi “Zavičajnih staza” kojima bi se dičile i monogo veće sredine od Petnjice. Projekat Kultura različit – istosti podržan je od Komisije Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava, podsjetili su organizatori.

Vanja Rakonjac