ESEJ

Univerzalna istina o običnom čovjeku

RECENZIJA KNJIGE BIHORSKI DUNJA –  izbor sa devetog konkursa

za neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom

Nađa Durković, profesorica književnosti

 

Čitalačku impresiju nad zbornikom priča Bihorski dunja započinjem od naslova, važnog konstitutivnog elementa svakog književnog teksta. Poznato je koliki je njegov značaj u formiranju horizonta čitaočevog očekivanja. Ekspresivan naslov usmjerava pravac čitanja, sabija smisao iskazanog do jezgra, zagoneta i udara pečat na umjetnički svijet knjige. Bihorski dunja – odlično je pronađen i sveobuhvatan naslov. Naime, dunja je arapska riječ koja znači – svijet, ovaj svijet. Kontrapunkt sintagmema čine Bihor kao ovaj svijet i, naporedo, Bihor i ovaj svijet. Konceptualizacijom zavičajne matrice pronazi se prostor za ovosvjetske fenomene.

Već devetu godinu zaredom, konkurs za neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom podstiče stvaraoce iz Crne Gore i regiona da se ogledaju u naratorskom majstorstvu na zadati temat. I ovog puta je tematsko-značenjski poziv (konkurs) rezultirao raznorodnim poetičkim odgovorima na izazov. Dvadeset i tri priče zbornika Bihorski dunja umjetničke su vizije identifikacije raznorodnih naratora s prirodom, ljudima i jezikom Bihora. Identifikacija i identitet lingvistički, a i psihološki gledano, imaju zajedničke korijene. Ono što u psihologiji nije do kraja razjašnjeno, jeste pitanje da li je identitet tek prosti zbir ranijih identifikacija. Odgovor na to pitanje nije precizan, ali ono što jeste izvjesno – identitet predstavlja onaj stablišući osjećaj sebe. Prema jednom psihološkom tumačenju identitet je „istovjetnost u bitnim, određujućim svojstvima“, što se obično, uopšteno uzev, najčešće povezuje sa jezikom i tradicijom – to je svojstvo koje predstavlja sponu pojedinca s kolektivom.

               Građu za različite umjetničke prosedee u zborniku Bihorski dunja čine Bihor i Bihorci, lokalne osobenosti i specifičnosti tog kraja, ali je prestavljeni svijet u najboljim pričama univerzalna istina o običnom čovjeku sapetom egzistencijalnim mukama, a klaustrofobičan čitalački doživljaj najbolja potvrda umjetničke sugestivnosti. Pošto živimo brzinu, i u takvom životu brzo gubimo kontakt s tlom, nije lako registrovati šta to novi naraštaji treba da prihvate od prethodnih. Zbog toga, česti motivi u pripovjetkama ove zbirke jesu (ne)mogućnosti susreta svijeta tradicije i svijeta modernosti; sudar statike, rutine, laganosti i besomučne dinamike, svijeta koji buči negdje van bihorskih okvira. Motivi priča: sudbina žene, siromaštvo, ratni sukobi koji rađaju strah i mržnju, mali čovjek sa svojim patnjama („može li iko u ćorilu tome živjeti“, prvonagrađena priča Tijane Rakočević Jedna usta manje), elegični narativi o neproživljenom životu („simboli razura i odlaska bez povratka“, drugonagrađena priča Safeta Sijarića Slučaj u potkrškoj krčmi) prikazani su kroz ubjedljive dijaloge, uz precizno psihološki portretisane likove. Dakle, ništa novo pod nebom iznad Bihora – isti bolovi, iste tuge, ista borba za golu egzistenciju, ista vjera u čovječnost. Ono što je svježe i uvijek novo u odgovoru na konkurs, jeste umjetnička vještina da se autentičnom pričom prikaže bihorski dunja. Uz poštovanje konvencije žanra i tematskog okvira većina priča „uhvatila“ je atmosferu prividne ogoljenosti, a suštinskog obilja.

               U umjetnički najuspjelijim pričama ovog zbornika izuzetnu vrijednost čini jezik. Bihor je jezik, kaže se u uvodu zbirke, i jezik jeste srž, izvor i utoka. Gusta i bogata leksika zaslužna je za ubjedljivo oslikanu atmosferu. Pored obilja arhaizama i neologizama, tu je i posebna melodija i sigurnost rečenice u najuspješnijim proznim minijaturama.

               U pokušajima bližeg određivanja prostora zbirke Bihorski dunja, u ovom slučaju i njene namjene, moglo bi se poći od odrednice zavičajna ili regionalna književnost. U najširem smislu riječi, to je književnost izrasla iz osjećanja povezanosti s rodnom grudom. No, sam taj termin nauke o književnosti (neki teoretičari ga priznaju, neki pak ne) podložan je preispitivanju. Kada je to istinska književna vrijednost podnosila termin regionalno?

Geografski region Bihora posredovanjem umjetnosti približio se i najprobirljivijim čitaocima, a crnogorska književna scena postala je razuđenija i bogatija.

Sami zbornik priča Bihorski dunja, može dobiti samo pozitivnu recenziju, a ideja o konkursu pohvale, uz želju da se istraje.