Prva nagrada za “Ćilim” Ljerke Petković

Priče koje nas k nama vode.

Odlukom žirija u sastavu: Šaban Šarenkapić predsjednik, i članovi Mile Stojić i Ethem Mandić, prva nagrada XII Festivala priče – Zavičajne staze-Bihor 2019, pripala je profesorki Ljerki Petković za priču „Ćilim“,

druga Ademu Adu Softiću za priču „Zimka“ (Priča iz dženetske divanhane), treća Smailu Jonuzu za priču „Tamo gdje zelenkada cvjeta“, a specijalna nagrada za autentičnost pripovijedanja pripala je Abidu Jariću za priču „Fragmenti izgubljenog scenarija”.

Nagradu festivala čine: plaketa, diploma i novčani iznos koji su donirali Zavičajni klub Bihor- Luksemburg, BD Fond – Luksemburg i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori. Pored nagrađenih, među 65 rukopisa, Žiri je ocjenio

da posebnu pažnju zaslužuju i priče kao što su: Usud – šifra:„Anadolka”(Dijana Tiganj), Svila – šifra: „Talik”(Sofija Kalezić), Hiv – šifra: „Ilda” (Mirsada Šabotić), Ferka – šifra: „Fetva” (Dino Lotinac), Kako sam ženio sinovca – šifra: „Sveznanje” (Safet Sijarić), U susret sebi – šifra: „Orange”(Ana Narandžić), Patike – šifra: „Ekskurzija” (Jovan Jokić).. , ali i zavidan broj rukopisa koje je organizatorima Festivala preporučio za objavljivanje.

 

Kolorit zavičaja

Žiri je imao zadatak da od 65 šifrirana rukopisa, pristigla na Konkurs za najbolju neobjavljenu priču inspirisanu Bihorom, odabere tri najbolje, dodijeli specijalnu nagradu i pohvali ostale priče koje se izdvajaju svojim kvalitetom. Obrazlažući odluku, Žiri je saopštio:

 – Poslije iščitavanja tekstova članovi žirija su dali svoje ocjene, te ih u pisanoj formi obrazložili. Na osnovu njih može se dati opća ocjena, a to je da su tekstovi uglavnom književno sadržajni, stilski izražajni, impregnirani

koloritom zavičaja, njegovim pejzažima, interesantnim sudbinama ljudi i njihovim karakterističnim jezikom.

– Podržavati ljude koji pišu, lične i naše priče, za pohvalu je svaku. Zavičajne staze bihorske one su koje nas, kako god, k nama vode.

Oduševljava broj prispjelih i dobrih radova za ovaj konkurs. U raznolikosti i tema i jezika, u tananosti ekspresije i doživljaja, jedva da ima praznoga izričaja – u pričanju priča svako je, eto, ispričao onu najbolju. Kao pjesmu dušinu, posvećenu zavičaju, sudrugu i rodu. U prvi mah, bilo je teško pronaći uporišnu razliku u mnoštvu narativa, baš onu koja određuje i otkriva poetiku pisca i ljepotu mu stila. Činilo se da ih je, one duže i vrlo

kratke priče, skoro, dala jedna ruka, ponekad drhtava, na mahove gruba, ali hrabra. Strpljivim nijansiranjem i pojedinačnim bodovanjem, izdvojilo se dvanaest(12) priča, pa su se u čitanjima, unutar te pjatice, priče borile za svoje mjesto. U drugom krugu, nakon pojedinačnih bodovanja i analitičkih komentara, Žiri je jednoglasno donio

o d l u k u:

* Treća nagrada FESTIVALA PRIČE – ZAVIČAJNE STAZE

– BIHOR 2019. pripada priči Tamo gdje zelenkada cvjeta, šifra „Sokak“

* Druga nagrada FESTIVALA pripada priči Zimka, šifra „Divanhana”

* Prva nagrada FESTIVALA pripada priči Ćilim, šifra „Hera”

* Imajući u vidu stil i jezik pripovijedanja, žiri je donio odluku da se specijalna nagrada za autentičnost pripovijedanja dodijeli priči Fragmenti izgubljenog scenarija, šifra „Šimšir X ”.

 

                   

O B R A Z L O Ž E N J E

ĆILIM (Ljerka Petković)

Vrlo duhovita, i nadahnuta priča kao tepih podastrta, tajnovita. Prvo se dalo pomisliti da smo negdje u Damasku, u Španiji ili Meksiku. A mi smo zapravo, samo, krajičkom, vrhovima nožnih prstiju, na bihorskom ćilimu.

Sve je na njemu, i radost i tuga, rađanje i umiranje, zlo i dobro. I cijelo vrijeme, stvaranje i trajanje. A cio se život zapravo sastoji od snijevanja. To je cijeli ljudski vijek sanjanja, u žudnji za boljitkom u duši. Život je ćilim, urešen simbolima, na putu duše iz ništa u – sve, jer „odavde drukčije ne može da se piše”, kaže reportažistkinja svojem uredniku. Ovakva se rečenica

čeka danima i godinama. I eto je, utkana u bihorskom ćilimu, iz pera i duše Emili Sprajt. Da spoji sve sa svim i vrati nas početku – stvaranju, oduševljenju.

ZIMKA (Adem Ado Softić)

Treba biti tvrd ko kamen pa ostati hladan pored Zimke. Od ove se priče ne može napraviti roman. Ova je priča život sam, a Romani su o zimkama dosadni, prepuni vremena od bremena. Pa i ne treba biti romanopisac da

bi bio pisac, da se pomisliti – što tanje a bolje, rekao je Majakovski. Još nam u duši huče godine onoga tužnoga vijeka, i trpljenja u vijeku Zimkinu. A to gordo zvuči.

TAMO GDJE ZELENKADA CVJETA (Smail Jonuz)

Bila su to vremena kad život nije značio ništa, a najpreče je bilo kopanje grobova. Evo, i u zlom i naopakom vremenu, zelenkada procvjeta, kao duša dječija, bijela. Ovo je dovoljno, da nešto, u nečijem pisanju, bude

nama dato i da traje – kao pjesma.

FRAGMENTI IZGUBLJENOG SCENARIJA (Abid Jarić )

Ova priča jeste upravo skup fragmenata izgubljenog života, i pokušaj je piščev da cio jedan ljudski vijek sakupi i sažme u lirsku sagu, riječima iz nekog velikog romana. Priča kroz kompoziciju različitih doživljajnih segmenata konstituira prostor nostalgije, kao podloge svake istinske

umjetnosti.

– Možda bi neki drugi ljudi u Žiriju ovu skalu vrednotnu uredili drugačije, i očekivati je – svako je na svoj način mjera svemu. I bili bismo sretni kad bi bilo čiji izbor, ovome našem izboru bio naličan.

                               

Žiri Festivala, 27.07.2019.godine.

Šaban Šarenkapić– predsjednik, članovi Mile Stojić i Ethem Mandić. 

 *****

Iz NVO Centar za kuluru Bihor se zahvaljuju svima koji su donatorskom podrškom i učešćem doprinijeli uspješnoj realizaciji XII Festivala priče – Zavičajne stazaze -Bihor 2019.

 

[ngg src=”galleries” ids=”9″ display=”basic_thumbnail” thumbnail_crop=”0″]