Promovisana knjiga Branke Bogavac „Susret je najveći dar“

Od oskudice do viteza kulture

Zavičaj je gnijezdo i rijeka emocija, koje se ponekad izliju i preplave sve oko sebe, a upravo tako je bilo i na promociji knjige „Susret je najveći dar“, autorke Branke Bogavac u maloj sali Opštine Petnjica.
Potstaknuta riječima promotera i nedovoljnim prisustvom njenih borana na promociji, zavičajno ushićena, Branka je zaplakala, a sa njom su i u poblici mnogi skrivali suzne oči.
Učesnici promocije, Slobodan Vuković, Miraš Martinović, prof. dr Draško Došljak i Miraš Martinović, istakli su da je Brankina knjiga „Susret je najveći dar“ hronika sjećanja, brižlivo i suptilno uređen dokument koji ima slojevitu vrijednost, jer podsjeća na dug i zanimljiv put koji je autorka prešla od svoga sela Bora i Petnjice, preko Berana i Beograda, do Pariza, ali i na mnoge događaje kroz životne priče o ljudima i ljudskim odnosima.

Skoro da nema životne, ali i literarne teme, koja nije našla mjesto u Brankinom dijalogu sa velikanima našega doba, a ovom knjigom je ovjekovječila i sve one drage, male-velike ličnosti i događaje, koji su obilježili vrijeme i život detaljima važnim za umjetničku dušu. Od oskudice do viteza francuske kulture, Branka je prešla i opisala put za primjer ljudskosti i nadahnuća za svakog ko želi da ostavi humanistički trag u vremenu.
Novinar i publicista Slobodan Vuković, podsjetio je da je Branka uspjela da svojim djelima dokaže da i jedna djevojka iz bihorskog sela Bor, učenica beranske Gimnazije, naše Sorbone, može da stigne i do francuske Sorbone i da u toj zemlji, svojim radom, ostavi toliki trag da postane nosilac ordena Vitez umjetnosti i književnosti. Ona je intervjuisala svjetski poznata imena i majstor je tog novinarskog žanra, ali se knjigom “Susret je najveći dar” usudila da piše o sebi i time na najljepši način potvrdila da je i sama veliki umjetnik.
Knjiženik i recenzent Miraš Martinović je istakao da je čitajući knjigu „Susret je najveći dar“, pomislio da nema toga ko ne bi napisao predgovor za ovakvu knjigu.
“Rado bi to učinili Brankini sagovornici Miloš i Borhes, Amado, Sioran, Ljosa, Jonesko, Paradžanov, Dirasova, Klod Simon, Ponž, Kadare…Svi veliki i dobronamjerni. Nadasve i zato što je knjiga dobronamjerna, kao život što ju je pisao. Živjeti s dobrim namjerama, to je najveći smisao. Ova knjiga je kao život, kao živo biće”, naglasio je Martinović, dodajući da je Branka “od sjećanja koja su najprije bila namijenjena samo djeci i unucima, izatkala jednu veoma zanimljivu knjigu za mnoge radoznale duhove koji se zanimaju za životopise i biografije”.

„Sadržaj je opredijelilo da ovo bude velika knjiga”, kazao je prof. dr Draško Došljak.
“Branka je zaustavila i ukoričila jedno vrijeme. Istinski! Pa, ako je naslov jedne od knjiga Dušana Bogavca, Brankinog brata: “Daleko je istina”, ova Brankina knjiga je mogla nositi i naslov: “Ovo je istina”. Branka ne prikriva ništa. Nijedan detalj. Stoga je ovo knjiga obnovljive energije, u kojoj Branka, “dama sa ešarpom”, pokazuje da sjećanja nijesu izgorjela, da snovi sve pokreću i da je smisao u rečenici Žana Genoa: “Možete ostariti, ali zabranite sebi da se ponašate kao starac”, objasnio je on.

Ovo je, kako navodi Došljak, knjiga koja svjedoči o životnoj priči djevojčice koja je odrastala uz žubor Popče i nedostatak knjiga, do života pored velike Sene i autorstva nezaobilaznih knjiga. Od oskudnih vremena do susreta sa najznačajnijim ličnostima našega doba. Knjiga o pisanju, književnosti, slikarstvu… Knjiga o životu u kojoj su smještene fotografije kao potvrda trajanja.

U svom emotivnom obraćanju, autorka je iskazala zahvalnost organizatorima i prisitnima, ali i onima kojih se rado sjeća. Pokazujući fotografije iz knjige Branka je ispričala nekoliko zanimljivih i emotivnih priča o suživotu i međukomšijskim dobročinstvima na Boru i u Bihoru iz vrijemena poslije drugog svjetskog rata, kada je, uprkos siromaštvu, u njenom zavičaju bilo, kako je naglasila, puno radosti, druženja i zajedništva u borbi za ostvarenje snova.
Pozdravljajući Branku, Mirsad Rastoder se, u ime organizatora Festivala priče Zavičajne staze, zahvalio ambasadorki kulture na svemu što je, kako je naveo, učinila za svoj zavičaj i Crnu Goru. On je podsjetio da je Branka još 2017.godine dobronamjerno proglašena počasnom građankom Opštine Petnjica, iskazujući nadu da će to i formalno biti uskoro potvrđeno u Skupštini Opštine.
Promociju knjige Branke Bogavac „Susret je najveći dar“, u Petnjici je organizovala NVO Centar za kulturu –Bihor, u okviru Festivala Zavičajne staze Bihor 2019.

E. Pašić