Odiseja Bihora u kulturi različit-ist-ostosti
FESTIVALSKI GRAD
Najveće bogatstvo u ovoj publikaciji su jezici kojima su se autori služili. Vidno je da opisima možemo naći riječi koje danas rijetko ili nikako ne možemo čuti, kao što su na primjer: čemašir, hajat, basamaci, mutvak, musafir, demirli, asli, mufljuz, kotur, kvarat. Oživljeni su i toponimi koji će imati uticaja na istorijsku dimenziju za neka buduća vremena.
Mr Sajma Feratović
Zbornik priča „Odiseja Bihora“ je deseti u nizu čija se tematika priča uglavnom vezuje za Bihor – u simboličkoj ravni zavičaj. Bihor je kroz djela Sijarića, ali i prijateljstva koja čuvam, meni lično drag i poznat te se mogu pohvaliti i poznavanjem Bihora, a zahvaljujući studentskim danima provedenim u druženju sa Bihorkama i Bihorcima. Još tada, bez nekog planskog interesovanja za jezičke specifičnosti počinjem tražiti razlike, a ponajviše sličnosti između mog plavakog i petnjičkog govora, isti ti osjećaji kod mene su se javljali prilikom čitanja ne samo ovog, već i ranijih zbornika čime različit-ist-osti jesu realne i ostvarljive.
Desetogodišnja bitka koju naš Mirsad Rastoder vodi nije jednostavna bitka očuvanja, ja ću reći kulturno-historijskog i jezičkog nasljeđa, već je i bitka za afirmaciju mladih ljudi, budućih pisaca koji imaju šansu da dobiju prostor i budu jednako ispoštovani kao i već afirmirani pisci, što je u konačnici jak vjetar u leđa, baš kao što je i moj večerašnji nastup iniciran snagom i pozitivnom energijom koju On upućuje. Ono što je utkao u predhodne, ali i u ovaj zbornik je stvarno pažnje vrijedno i nadam se da će Bihorci i Bihor moći Mirsadu da daju makar dio onoga što on proživljava za sve nas.
U temama priča ovog Zbornika ne osjeća se teret ni religije, ni običaja, ni forme, ni suštine, ni stvarnog, a ni nestvarnog, već se jasno uočava brižno iznjegovana različitost u sadržajima priča, prostor i slobodu pisanja koju autori imaju vidimo i u konstantnom uključivanju već afirmiranih autora čije prisustvo, a znam da je na ličnoj inicijativi, daje posebno čvrstinu i snagu trajanja ovoj i drugim BIHORSKIM ODISEJAMA. Znam da se autori trude oko priča, jer sam imala priliku da čitam neke još u fazi nastajanja, pa mogu reći da sam svjedok malih istraživanja na polju običaja, religije i jezika što u rellanosti i jeste njegovanje različit-istosti.
Iako su ovom kratkom formom priča tretirana neka postmodernistička pitanja uočavamo da se većina autora odlučila za tradicionalnu strukturu priče smjejštajući događaje i likove u prošlost. Priče tematski obrađuju samoću, duhovni nemir, odnosno potragu za mirom, siromaštvo, smrt, ali i porodični i komšijski odnosi, te životna sreća i nesreća, rat i slično.
Fokus mog interesovanja kroz ovu Zbirku su elementi kutlurnog nasljeđaa bihorskog kraja, prije svega mislim na specifinosti religije, jezika i običaja koji su tretirani kroz priče. Nadam se da neću pogriješiti, ako kažem da su ovi elemenati, odnosno potreba za njihovim prenošenjem i jedan od ciljeva iniciranja i trajanja ovog festivala.
Ovi elementi u pričama bivstvuju nenametljivo svaki u svom dijelu kroz opise sudbina pojedinaca u različitim životnim pozicijama. Priče u kojima ima i legendi i sjećanja i stvarnoog i nestvarnog, religiju tretiraju u njenom osnovnom obliku prakticiranje pet vakta namaza likova u više priča, ali i odlazak u crkvu, odnosno, kao što sam već rekla nenametljivo, bez pompeznog akcentovanja ili stavljanja u prvi plan, a opet ukazujući na njenu bitnost u životima likova.
Običaji kao element kulturnog nasljeđa tretirani su, skoro u svakoj priči, gdje stvarno možemo uočiti različit-ist-osti, svima su nama bliske, bliske Bihoru i bihorskom načinu života ali i drugim sredinama. Selo i njegovi mještani su glavni nosioci običajnog nasljeđa koje možemo povezati sa bihorskim načinom života.
Posebno bitan element kulturnog nasljeđa prožet kroz sve zbornike, pa i u ovom je jezik. Najveće bogatstvo u ovoj publikaciji su jezici kojima su se autori služili. Jednako žive, jednako se upotrebljavaju i jednako su svi naši, svima nama razumljivi i crnogorski i bosanski i srpski, bez izuzetka. Urednik je autorima dao slobodu u pisanju, pa je jezik taj koji prenosi različit-ist-osti kroz primamljive priče koje će zadovoljiti očekivanja čitalaca. Vidno je da su neki autori pokušali da sačuvaju riječi bihorskog kraja pa u opisima možemo naći riječi koje danas rijetko ili nikako ne možemo čuti, kao što su na primjer: čemašir, hajat, basamaci, mutvak, musafir, demirli, asli, mufljuz, kotur, kvarat. Oživljeni su i toponimi koji će imati uticaja na istorijsku dimenziju za neka buduća vremena. Ove priče su čuvarkućice kulturnog nasljeđa.
Nadam se da će mladi ljudi poželjeti da istražuju kulturno nasljeđe u ovim, ali i nekim novim pričama, i da će Bihorskoj kulturi življenja dati novu dimenziju i produžiti trajanje.
Čitajući ovu Zbirku imala sam priliku da kao radoznao čitalac uspostavljam vezu sa događajima, likovima, motivima, pronalazim vezu sa nekim događajima iz istorije, ali i da imam svoje favorite među pričama. Neću vam otkrivati svoj iybor, preporučujem Bihorcima, ali i onima koji to nijesu, a poštuju pisanu riječ da pročitaju Odiseju Bihora, dožive je na sebi svojstven način uz čuvanje različitosti i njegovanje sličnosti.
