Odiseja Bihora u kulturi različit-ist-osti

Promotivna tribina pod naslovom ,,Odiseja Bihora u kulturi različit-ist-osti” održana je u Petnjici, 15.jula, u organizaciji NVO Centar za kuturu Bihor.

U toku programa je predstavljen zbornik priča sa Festivala Zavičajne staze iz 2021. godine, pod naslovom Odiseja Bihora i istaknut značaj kulturne manifestacije koja od 2008. godine promoviše respektabilne kulturne vrijednosti. Potvrđuju to i knjige -zbornici odabranih priča koji Bihor promovišu kao centar književnog života.

U petnjičkoj Divan bašči, pred elitnom publikom, na temu Odiseja Bihora u kulturi različitosti, govorili su prof. dr Draško Došljak, mr Sajma Feratović, magistrand u oblasti književnosti Agim Ljajić, pjesnikinja Rebeka Čilović i Selma Rastoder Skenderović.

Program su dodatno poetizovali baladama mladi muzičari iz Berana, Anita Beganović i Stefan Pajković, kao i slike umjetnice iz Podgorice Sejle Bašić Kerović.

Moderatorka Selma Rastoder Skenderović je u ime organizatora zahvalila svima koji svojim učešćem čine održavanje Festivala mogućim, naglašavajući da je zbirka Odiseja Bihora posebno interesantna kada se posmatra u kontekstu teme koja se prožima kroz mnoge događaje ovogodišnjeg Festivala – Kultura različit-ist-osti.

„S razlogom su u jednoj riječi i različitosti i istosti, jer upravo su naše raličitosti i istosti

ono sto nas cini s jedne strane samostalnim, a u isto vrijeme u stalnom odnosu i korealaciji sa onim drugim. Polazimo od toga da su naše različitosti neiscrpan izvor ideja koje nas spajaju, oslanjajući se djelimično i na postulate Fukoa i Deride da svaki identitet može da postoji upravo zbog onog drugog, onog koji mu je različit, da potpuno značenje onoga što jesmo dobijamo u odnosu na.tj. u odnosu sa onim što se od nas razlikuje. U tom smislu, promovišući posebnosti Bihora i Bošnjaka, otvaramo se za druge i stvaramo prostor za interkulturnu razmjenu“, objasnila je Rastoder Skenderović.

Prof.dr Draško Došljak nagalsio je da priče koje su se našle u Odiseji Bihora, kao i ranijim zbirkama, potvrđuju ulogu Bihora kao centra književnog života. 

„Priče sabrane u ovom zborniku potvrđuju da je Bihor centar književnog života. Zadata tema bila je, očekivano, inspirativna i višestruko potvrđenim piscima i onima koji su na tim stazama. Inspirativna i piscima iz bihorskog vilajeta i onima koji Bihor doživljavaju kao svoj književni zavičaj. Otuda u ovim pričama i legendi, i sjećanja, i poruka i pouka, pripovijedanja uvijenih u „bihorske marame“ kao zavičajne darove”, naglasio je Došljak.

„Poklon priče ovoga zbornika, bihorčice,  su  svojevrsne bihorske ‘književne gurabije’ znalački odabranih majstora proze, koji svojim pričama potvrđuju da je umjetnost iznad života. Zapravo, ove priče su dokaz  da živopisni predjeli autorima bivaju pitki  izvori književnih motiva  bez kojih  tinjamo kao žednici lijepe tradicije. Na književnom razboju, autori ovih priča su, uglavnom, kategoriju vremena  ograničili na jedan trenutak koji se raspršuje na radnju i likove opisujući epizodu iz života u kojoj se može zadovoljiti vlastita potreba za pripovijedanjem zbilje.

Ove kratke priče prikazuju događaje istrgnute iz života, ali bez jednosmjerne strukture, te pokazuju pripovjedni razvojni tok kao isprepleteno tkivo bez uzlaznih i naglo silaznih linija zbivanja. Kao da se sve  usredsređuje na fragmente jednog fikcionalno cjelovitog doživljaja svijeta i života. Jaki finalni akcenat najuspjelijih priča ovoga zbornika čini ih reprezentativnim”, ocijenio je Došljak.

Profesorica mr Sajma Feratović istakla je da sve zbirke, pa i Odiseja Bihora, njeguju bitan element kulturnog nasljeđa- jezik.

„Najveće bogatstvo u ovoj publikaciji su jezici kojima su se autori služili. Jednako žive, jednako se upotrebljavaju i jednako su svi naši, svima nama razumljivi i crnogorski i bosanski i srpski, bez izuzetka. Urednik je autorima dao slobodu u pisanju, pa je jezik taj koji prenosi različit-ist-osti kroz primamljive priče koje će zadovoljiti očekivanja čitalaca. Vidno je da u opisima možemo naći riječi koje danas rijetko ili nikako ne možemo čuti, kao što su na primjer: čemašir, hajat, basamaci, mutvak, musafir, demirli, asli, mufljuz, kotur, kvarat. Oživljeni su i toponimi koji će imati uticaja na istorijsku dimenziju za neka buduća vremena. Ove priče su čuvarkućice kulturnog nasljeđa“, kazala je Feratović.

„Osnovni pripovjedački postupak je realističan i uglavnom se vezuje za sudbinu nekoliko junaka, pa neke priče izgledaju kao dobro struktuirane novele“, konstatovao je recezent Agim Ljaić.

„Sve priče objedinjuje skoro jednak stilski izraz koji se u najvećem broju priča oslanja na dijalekatski jezik Sandžaka i okoline. Autori su se u tom smislu rukovodili idejom da će se kroz jezik najbolje približiti temi, što nekada nije najbolje rješenje.

Jezički kod koji objedinjuje sve priče je vrlo raznovrstan, što ovoj zbirci daje posebnu vrijednost. U tekstu ćemo se susresti sa autorima koji se služe crnogorskim, bosanskim i srpskim jezičkim kodom.

Priče se bave sudbinom pojedinaca u različitim životnim pozicijama, a najveći dio priča tematizuje ratnu stvarnost i čovjeka u njoj. Ova knjiga može poslužiti kao dobar primjer za to kako i koliko se različito može misliti, a zatim i pisati o  sudbinskim temama“, kazao je Lajić, profesor i magistrand u oblasti književnosti.

Pjesnikinja Rebeka Čilović, konstatuje da su Zavičajne staze od Petnjice napravile festivalski grad.

„Festival kratkih priča inspirisanih Bihorom je pravi ambasador petnjickog kraja, a i šire. Svi koji su slali priče ili to planiraju da učine, nose Bihor kao sinonim za svoj zavičaj. Zahvaljujući NVO Centar za kulturu Bihor, Petnjica je postala festivalski grad! Starije je utemeljenje Festivala i njegov doprinos u širenju kulture na sjeveru od momenta kada je Petnjica i zvanično dobila status opštine. Nijedna politika, pa čak ni dijaspora nije učinila ono što je ovaj Festival uspio! A doveo je u našu mahalu takve autore, ne samo iz zemlje, već i iz regiona, Evrope, na kojima bi mogli da pozavide ( biću do kraja iskrena) svi. Festival nas je učio da upoznajemo sebe, ali i grlimo druge. Spremni da prihvatimo i slavimo razlike u kojima bivamo ujedinjeni. Festival je kroz svoj angažman i večerašnju promociju zbornika “Odiseja Bihora” pokazao da je pionir u mnogo čemu. Izdvajam prisustvo autorki koje su nerijetko i nagrađivane u velikom broju. Gotovo je prvi na sjeveru zdušno podrzao ideju izjednačavanja autora po osnovu roda i pola. Neka nam ovaj zbornik služi kao podsjetnik na sve što smo u minulih 14 godina napravili, jer zaista kao što postoje neimari u jeziku, tako postoje graditelji dobrih mostova u kulturi. Prvi među jednakima je onaj koji se rodi (u jednom narodu) jednom u 100 godina! Mirsade Rastoderu, hvala ti što imaš elana, snage i volje da nas sabiraš, a nikada razdvajas, hvala ti što vjeruješ u ideje onda kada i ona sama pocinje da sumnja u sebe.

Neka nam je na ponos svako novo okupljanje i neka žive priče dostojne velikana književnosti i kulture uopšte“, poručila je Rebeka Čilović ,agilna učesnica i koordinatorka programa Festivala Zavičajne staze.

E.Pasić